Bogumil

Bio sam u lovištu Bijelevode, prekrasnom amijentu stvorenom za odmor i još štošta. Dok su oko mene lovci strašni zavodili lovačke ljute goniće i namještali puške na gotovs, očekujući da se pojavi divlja svinja, srndać il medvjed crni, ja naoštrio aparat pa krenuo u lov safari. Kao što možete naslutiti oni sa puškama ništa ulovili nisu a ja e to se ne da sakriti, djelić je u prilogu. Ovi što su mi pozirali sa cvijeta odletili ali ostao trag u kameri zaključan da mu se divimo godinama...

http://sevko.blogg.se/2009/june/bijelevode-i-foto-safari.html

Enes Hajdarević

Sjećate li se Tjentišta i Dana borca? Povorke boraca, izviđača, planinara, akcijaša, običnih i neobičnih ljudi su se sa svih strana slivale u Dolinu heroja da bi brusile patriotizam, odavale počast poginulima u Bici za ranjenike, uživale u jednoj od najljepših dolina pod nebom nebeskim. E u toj dolini je rastao i junak ove priče, rastao između planinskih litica Vučeva, Maglića, Volujaka, Ozrena, Treskaća i Maluše, ali i dva rata, kao što je već sudbina svih generacija u Bosni.

Enes Hajdarević je rođen desetak godina po okončanju onoga rata u kom su se pobjednici znali a gubitnici se još uvijek krili po šumama. Iz Šadića, malog seoceta na mjestu gdje se Sutjeska u Drinu ulijeva, kad je za škole prispio, dva kilometra pješačio do osnovne škole ”Sava Kovačević” na Popovom mostu.

http://sevko.blogg.se/2009/june/sanjar-sa-tjentista.html

”Porodice novuh useljnika u Švedsku, koje nikad nisu posebno religiozne ili tradicionalne tvrde da su živjele slobodnije u svojoj zemlji.” To je ključna tvrdnja istraživanja koj eje sproveo Fakultet odbrane i zaštite u Švedskoj. Šta se to dešava u sekularnoj Švedskoj, simbolu slobode u svijetu

http://sevko.blogg.se/2009/june/zivimo-u-vremenu-podizanja-zidova.html

Ehlimana i Nidzara, sestre i ljubav

«Taj dan sam bila nervozna, tužna, na sebe nisam ni pomislila, znala sam da i ako operacije ne uspiju meni ne gine dializa, sestre mi bilo žao, šta ako nedo Bog», govori danas Ehlimana, puštajući suzu od radosti, za sestru, pravu pravcatu.

http://sevko.blogg.se/2009/june/nidzarine-medalje-za-hrabrost-i-humanost.html

Goran Saric, pjesmu rukama priziva

Najveća je’ žrtva rat bio čovjek utopljen u Narod. Toj kategoriji) vrsti’ pripada i Goran Sarić. Zahvaljujući toj činjenici mogao je pisati pjesme protiv rata i onih što su ga proizveli. Mogao je pisati pjesme koje imaju dubok smisao, široke i snažne poruke. Mogao je postavljati retorička pitanja kao u pjesmi istoga naslova i pjevati o strahu i neupitnim dvojbama.

´Sa strahom sam dvojio o snijegu i mrazu
koji još mogu doći.
Jer, u Grad već dugo ne stižu kamioni,
Zbog sukoba zaraćenih strana.´


http://sevko.blogg.se/2009/june/goran-saric-u-konjic-zaljubljen.html

Safeta Osmičić

Sajamski susreti u Sarajevu su nam ukrstili puteve, prvo je bila jedna od mnogih što su sajam sa knjigom pohodili, onda se izdvajala srdačnošću, neposrednošću dok joj nisam knjigu pročitao i otkrio ono što će svako onaj ko joj se nad pjesmu nadnese otkriti. Zvonku pjesmu raspjevane duše, koja u čitaocu odzvanja poput sopstvenog iskustva u pjemsu ugniježdena. Teško se ne prepoznati u Safetinoj pjesmi koja u nama odzvanja i kad knjigzi sklopimo korice i krenemo putem sopstvenih imaginacija, traganja i pjevanja.


http://sevko.blogg.se/2009/june/safeta-osmancic-pjesnikinja-sjetne-duse.html

Ovo je pismo 1854. godine indijanski poglavica Seattle uputio predsjedniku SAD-a Franklinu Pierceu kao odgovor na ponudu da država od Indijanaca kupi njihovu zemlju - u zamjenu za rezervat:



Veliki poglavica u Vašingtonu ponudio je kupiti našu zemlju. On nas također uvjerava o svojim iskrenim osjećajima. To je ljubazno od njega, jer znamo da mu naše prijateljstvo nije potrebno. Mi ćemo razmisliti o njegovoj ponudi. Jer znamo da ako je ne prihvatimo, doći će bijeli čovjek sa oružjem i uzeti našu zemlju. Veliki bijeli poglavica u Washingtonu može vjerovati onome što poglavica Seattle kaže, isto kao što naša bijela braća mogu vjerovati promjeni godišnjih doba. Moje riječi su kao zvijezde - ne blijede.

http://sevko.blogg.se/2009/june/pismo-indijasnkog-poglavice-settle-bijelom-co.html

Banjalučanin Denis Dželić, nastanjen je između danskih fjordova a duhovni smiraj traži između bosanskih književnih zapisa. Denis je od Šehera otišao tuđom voljom u mali primorski gradić Hundested u Danskoj gdje loveći torskove u hladnom moru sanja vrelinu ljeta na Vrbasu. Iz tog sna je izatkao i svoj privi roman ”Ptice iz fjordova” koji govori o sudbini prognanih Banjalučana po svijetu razasutih. Pričama i zapisima: ''Ptice iz doline Vrbasa'', ”Aleje”, ”Potopljeni grad” i ”Fenix” predstavio se i u knjigama Banjalučkih žubora 4, 5, 6 i 7.

 

 

http://sevko.blogg.se/2009/june/paganski-poeta.html

 

Dr. Avdo Suljevic

Kod doktora Suljeviča veliko srce za čovjeka a u njemu još i Jeleč, Foča, Čajniče, cijela Bosna...

http://sevko.blogg.se/2009/june/roen-za-doktora.html

Pisci, kao stvaraoci kulture

Kultura i kulturno stvaranje, u ovim uslovima naglašene dezorjentacije uslovljene napuštanjem zavičaja i svega onoga što pod njim podrazumjevamo (geografsko, demografsko, jezičko i kulturno okruženje..) ima još jednu zadaću, kako je to volio Hermann Hesse da naglasi, a to je da nam pažnju odvrati od opsjednutosti htijenjem materijalnog posjedovanja i vrati na put bogaćenja duha. U tom bogaćenju duha ljudi iznova traže smisao postojanja, odživljavanja svog života i u novim okolnostima. Kultura stvaranja i ima upravo tu zadaću da ukaže i pokaže da su ljudski snovi o životu, prije i danas, ovdje i tamo, prožeti istim željama: shvatanja života i njegovo odživanjavanja po određenim etičkim i estetskim normama određenim čovjekom kao vrstom i civilizacijom kao ljudskom tekovinom.

http://sevko.blogg.se/2009/june/kultura-bih-dijaspore-kao-snaga-povezivanja.html

Zulmir Bečević

Kao dvanaestogodišnji dječak, ne svojom voljom susreo se sa Švedskom, onda mu ona postala sudbina.
Učio sricati švedske rijeći, navikavao se na švedsku klimu, mentalitet ljudi, običaje, u sve njih upredao svoje snove da nebude izuzet, odbačen i neprimjećen. Prije švedskih riječi gitarom i pjesmom se djevojčici Jesiki približio, onda uz nju sve krenulo kako i treba u jednoj bajci u životu neopterećenom lomovima, ožiljcima...

http://sevko.blogg.se/2009/june/zulmir-becevic.html

Safeta Obhodjas

Životni putevi su nam se ukrstili na Pedagoškoj akademiji u Sarajevu, ona je radila u računovodstvu ja u nastavi. Pažnju na svoj književni rad mi je skrenula zbirkom pripovjetki «Žena i tajna». Kad sam je iščitao bio sam prijatno iznenađen. Pripovjetke su nam i jednom i drugom bile van opisa radnih obaveza. Ja sam tajno pripovjedao u listu «Naše planine», «Vesnik» i «Zadrugar», ona javno na radio Sarajevu i eto objavili joj i prvu knjigu.

http://sevko.blogg.se/2009/june/safeta-obhoas-pisac-duse.html

Mustafa Cico Arnautovic

Malo je pisaca u dijaspori sa kojim sam toliko i tako dugo diskutirao temu pisane riječi, temu prolaznosti života i mirisni zanos u ženske kose upleten. Ja iščitavao njegove pjesme on moje priče, romane. Kad bi mu riječ prag trebinjske suete prešla, a dešavalo se to često, onda bi o mojim knjigama znao oplesti novu priču kojoj sam se poput djeteta radovao.

http://sevko.blogg.se/2009/june/mustafa-cico-arnautovic.html